Emocije se, u pravilu, pojavljuju kao reakcije na važne događaje. Kada su aktivirane, one stvaraju osjećaje, izazivaju vaše tijelo na akciju i izražavanje.
Pri važnim životnim događajima, aktiviraju se vaš um (kognitivni procesi) i vaše tijelo (biološki procesi) kako biste se adaptirali na situaciju. Život sa sobom nosi mnogo izazova, stresa i problema koje trebate riješiti. Emocije postoje kao odgovori na izazove, stres i probleme te vam pomažu u uspostavljanju vašeg položaja u odnosu prema okolini. Naravno, pod uvjetom da znate njima upravljati.
Možete pomisliti kako biste odbacivanjem emocija jasnije razmišljali i bolje donosili odluke. Međutim, u stvarnosti to nije tako. U stvarnosti vam emocije, pod pretpostavkom da znate njima upravljati, pomažu u boljem donošenju odluka. Ako odbacite emocije i nastojite isključivo racionalno donositi odluke, ne koristite se svojim punim potencijalom.
Emocije se ne događaju neočekivano, nego s razlogom. Razvile su se kako bi nam pomogle u istraživanju naše okoline, održavanju odnosa s drugim ljudima, promptnim reakcijama na hitna stanja kako se ne bismo ozlijedili, ali i kako bismo se razmnožavali, borili, primali i pružali jedni drugima njegu i skrb. Život bez emocija, isprazan je život. Posao bez emocija, isprazan je posao.
Možete pomisliti kako neprekidno osjećate neke emocije, kao i ljudi kojima ste okruženi. Međutim, to nije istina. Trebate razlikovati osjet (senzaciju) od osjećaja (emocije).
Što nisu emocije?
Emocije nisu osjeti – ako ličnost podijelimo na tjelesni i psihički dio, osjeti (senzacije) pripadaju tjelesnom, a emocije psihičkom području ličnosti. Drugim riječima, upitate li kolegu koju emociju osjeća, a on odgovori: „Osjećam grč u želudcu“, kolega opisuje osjet, odnosno fizičku senzaciju, a ne emociju. Emocija može primjerice biti strah ili ljutnja.
Emocije nisu ponašanja koja iz njih proizlaze – ljudi koji osjećaju iste emocije mogu se ponašati na različite načine. Isto tako ljudi koji se ponašaju na isti način mogu imati različite emocije. U većini slučajeva, imamo sposobnost odabira svoje reakcije na emocije. Upitate li kolegicu koju emociju osjeća, a ona kaže: „Osjećam se da bih najradije vrištala“, kolegica ne opisuje emociju, već akciju i ponašanje za kojom osjeća nagon.
Emocije nisu procjene i prosudbe o emocijama – često na pitanje o osjećajima ne identificiramo ono što osjećamo, nego govorimo što mislimo o onome što osjećamo i kako procjenjujemo svoje osjećaje. Na primjer, kada osoba kaže da se osjeća glupo, to, u pravilu, znači da osjeća stid.
Kada ovako obrazložimo, dolazimo do zaključka da vrlo mali broj ljudi doista zna prepoznati svoje emocije, a još su rjeđi oni koji razlikuju emociju od osjeta i želje za akcijom. To možete primijetiti u ljudima koji tvrde kako oni ne upravljaju emocijama, nego emocije upravljaju njima. Ovo je vrlo nezavidna pozicija, jer bez upravljanja emocijama teško ćete upravljati svojom motivacijom, ponašanjem, a u konačnici svojom produktivnošću i efikasnošću.
Ako radite na sebi, sposobnost regulacije vaših emocija rast će s vašim životnim iskustvom. To je proces koji zahtijeva vrijeme i općenito označuje cjeloživotno učenje. Konačni je cilj postići da većinu vremena vi upravljate svojim emocijama, a ne da one upravljaju vama!
Mirta Fraisman Čobanov
leadership coach & psihoterapeut