Svaki menadžer trebao bi imati dvije osnovne karakteristike: integritet i želju za stalnim razvojem i učenjem

Jasna Rilović, konzultantica za razvoj i upravljanje ljudskim resursima, provela je više od 15 godina na rukovodećim pozicijama na raznim tržištima: farmaceutske, automobilske proizvodnje i IT industrije u više od 18 zemalja. Na većini svojih radnih mjesta gradila je odjel ljudskih resursa od samog početka, te je upoznata sa svim aspektima razvoja ljudskih potencijala : od radnog prava, planiranja ljudskih resursa, opisa radnih mjesta, implementacije praćenja radne učinkovitosti, izrade plana edukacija i razvoja zaposlenika, stvaranja mapa nasljeđivanja i razvijanja nasljednika, politika nagrađivanja i dr. Uz bazičnu edukaciju iz socijalne pedagogije, posjeduje znanja iz financija, prodaje i samostalnog poduzetništva,  te već pet godina vodi i svoju firmu Human Capital d.o.o., koja pruža konzultantske usluge iz područja ljudskih resursa mnogim stranim i domaćim tvrtkama.

 

Jasna, Vaše znanje iz područja ljudskih resursa je jako široko. Što biste rekli kakva HR praksa je dobra praksa?

Najbolja HR praksa je praksa prilagođena stupnju razvoja kompanije i njezinih zaposlenika

Često vlasnici ili direktori nekih kompanija pročitaju u literaturi  o nekoj novoj praksi u HR-u i brže-bolje pokušaju to primijeniti kod sebe, a onda se čude zašto to kod njih ne funkcionira.

Naime, svaka HR praksa, svaki proces, svaka edukacija treba biti maksimalno prilagođena potrebama organizacije i stupnju razvoja ljudi. Menadžeri su ti koji trebaju biti u stanju prepoznati tu potrebu i iskoristiti ona znanja koja su im u tom trenutku potrebna.

Bili ste menadžerica, danas ste poduzetnica. Koje su prednosti jedne, a koje druge pozicije, i u čemu vidite najveću razliku?

Biti menadžer u nekoj velikoj i respektabilnoj kompaniji ima svoje prednosti: od toga da imate podršku cijelog tima kvalitetnih stručnjaka koji vam pomažu u implementaciji i održavanju procesa u razvoju ljudskih resursa do brenda kompanije koji vam olakšavaju privlačenje novih zaposlenika. Uz to, pripadnost internacionalnoj kompaniji donosi vam i osjećaj lažne sigurnosti radnog mjesta, a da ne govorim o osobnim beneficijama koje dobivate na takvom radnom mjestu.

Ono što vam rad u takvom okruženju vremenom oduzima su kreativnost i sloboda. Radeći kao poduzetnica otkrila sam te dvije stvari kao pokretače u mom poslu i smatram da tek sad imam mogućnosti iskoristiti sve svoje potencijale i uživati u svakom danu gradeći nešto novo i dijeleći svoje znanje s ljudima koji žele učiti i raditi na svom razvoju.

Koje su, prema Vašem mišljenju, važne kompetencije za dobrog menadžera kako bi se mogao nositi s izazovima današnjice?

Svaki menadžer trebao bi imati dvije osnovne karakteristike: integritet i želju za stalnim razvojem i učenjem.

Integritetom, u ovom slučaju, smatram ponašanje u skladu s najvećim moralnim vrijednostima, te održanjem vlastitog i tuđeg dostojanstva i sposobnosti osobe da čvrsto stoji iza donešenih odluka. Također, vrlo je važan i konstantan rad, kako na tuđem, tako i na vlastitom rastu i razvoju.

Često u svom poslu nailazim na ljude koji su dolaskom na neku visoku poziciju izgubili sebe – taj osjećaj moći i nedodirljivosti kod nekih ljudi izvlači ono najlošije iz njih i postaju previše zaokupljeni svojim boljitkom da bi mogli kvalitetno voditi i razumjeti druge ljude.

U isto vrijeme prestaju raditi na svom razvoju i vremenom potpuno izgube percepciju svoje okoline što, neminovno, dovodi do njihove propasti.

Uz Vaša humanistička znanja, posjedujete i ona o financijama. Kako Vam je to pomoglo u Vašoj karijeri?

Većina stručnjaka u ljudskim resursima završili su humanističke znanosti gdje uz naš način školovanja nisu imali mogućnost stjecanja znanja iz financija, strateškog razmišljanja i drugih neophodnih znanja o i u poduzetništvu. Ukoliko HR stručnjak želi biti član menadžerskog tima, on mora znati govoriti u brojevima. To je jedini jezik koji razumije većina menadžera, a ako ne znate HR inicijative i projekte obrazložiti na način koji je prihvatljiv i razumljiv većini ljudi – oni neće naići na podršku upravljačkog tima.

Što biste rekli, postoje li razlike u zapošljavanju muškaraca i žena u HR sektoru? Tko je zainteresiraniji?

Kao i u financijama, u HR odjelima radi veći broj žena nego muškaraca. Neka se ne uvrijedi muška populacija, ali iz mog iskustva žene imaju više strpljenja u radu, ali i u razvoju svoje karijere. Sam razvoj ljudskih resursa ima jako puno procesa i alata za čije svladavanje trebaju godine i godine učenja i ja sama nisam imala hrabrosti do prije nekoliko godina reći da sam stručnjak u tom području.

S druge strane, pozicija HR menadžera traži od vas da maksimalno potisnete svoj ego i pokažete visok stupanj empatije, naročito u radu s vlasnicima i direktorima kompanija, a to je nešto što je našom kulturom ipak više “usađeno” u žensku populaciju.

Koje tvrtke u Hrvatskoj biste naveli kao primjere dobro strukturirane po pitanju odjela ljudskih resursa?

Moje nedavno iskustvo u radu s kompanijom ACG Lukaps, pokazalo je da i kompanija koja nije smještena u Zagrebu može imati vrhunski posložene procese rada, a naročito u upravljanju ljudskim resursima. Iako je kompanija u indijskom vlasništvu, vlasnici su imali dovoljno sluha i razumijevanja da dozvole lokalnim stručnjacima prilagođen razvoj svih procesa. Osvajanjem prve nagrade za najbolju HR praksu ove godine, potvrda je da se u toj kompaniji rade kvalitetne stvari.

Normalno, postoje i druge vrhunski organizirane kompanije u Hrvatskoj i  mislim da se trenutno najviše brige u razvoju ljudskih resursa posvećuje u IT sektoru gdje se najviše osjeća nedostatak privlačenja i zadržavanja kvalitetnih zaposlenika.

Bit ćete jedna od predavača u sklopu šestomjesečnog MINI MBA-a Partus akademije. Na koji dio ćete staviti naglasak, te kome biste preporučili ovaj specijalistički program?

Zadatak svakog menadžera je, između ostalog, razvoj ljudskih resursa što većina njih i radi. Ono što sam u svom radu zamijetila je da to rade najčešće stihijski, onako po osjećaju, odnosno da nisu imali mogućnost dobiti konkretna znanja o tom jako važnom području.

Kao i u financijama, prodaji, proizvodnji i sl. tako i u vođenju ljudskih resursa postoje procesi i pravila koja se moraju slijediti. Zbog toga bih htjela podijeliti svoja iskustva na Leaders 2 Leaders mini MBA programu sa svim onim menadžerima koji su otvoreni za proširivanje svojih znanja i rada na sebi. Cilj ove edukacije je da osvijeste svoje dosadašnje nedostatke u radu, te da budu spremni već sutradan primijeniti nova znanja u svom svakodnevnom radu.